Odnos transparentnosti i slobode pristupa informacijama

Javne ustanove i poslovi od javnog značaja trebaju (moraju) biti  transparentni, a narod, odnosno stanovništvo, se oslanja i poziva
na slobodu pristupa informacijama. Moje mišljenje je da, ukoliko bi stvarno sve bilo transparentno i regularno, malo njih (ili skoro niko) bi  se pozivalo na slobodu pristupa informacijama, tj. na zakon o slobodi  pristupa informacijama. Činjenica je da i s upotrebom tog zakona mnogi  ostaju uskraćeni za transparentnost, odnosno informisanost koju bi i bez upotrebe tog zakona trebali dobiti, a kamoli još s njim. Apsurdno
je to da stanovništvo jedne, nazovimo „demokratske“, države dolazi do  te tačke kada se jedan zakon, zakon o slobodi pristupa informacijama,  usvojen još prije 17 godina, ni dan-danas uspješno ne primjenjuje, te se zloupotrebljava radi skrivanja nezakonitih radnji i korupcije. Žalosno je  što je to svima poznato i što je to očigledno, ali uprkos tome vrlo malo se poduzima po pitanju toga. Ali, bitan je moral i etika, riječi koje su u današnje vrijeme mnogima nepoznate, baš kao i transparentnost. U  javnim institucijama u BiH, riječ transparentnost služi samo kao paravan  za javno laganje i varanje te prikrivanje koruptivnih i protivpravnih  radnji i djela radi sticanja vlastitih koristi, interesa i moći. Zato sam i  spomenuo da tu riječ u posljednje vrijeme upotrebljavaju osobe koje  ne znaju njeno značenje. Možda i znaju značenje, tj. definiciju, ali ne
rade po njoj. Ne znam zašto je toliko teško nešto što poznaješ teoretski  pokušati primijeniti i u praksi. Smatram da količina znanja se ne ogleda  u tome koliko znaš, već u tome koliko radiš i činiš ispravno po onome  što znaš, jer znanje kao znanje se može upotrijebiti u korisne svrhe,
a može se i zloupotrijebiti u loše svrhe. U ovom slučaju upotreba riječi u dobre svrhe bi bila transparentnost, a upotreba u loše svrhe netransparentnost, odnosno prikrivanje, sakrivanje, što vodi korupciji.  Šta čovjeka može toliko privući da mu lična korist i interes bude ispred
javne koristi? Moć, novac, položaj?! Sve to ništa ne predstavlja ukoliko  živite u državi nezadovoljnog stanovništva, nezadovoljnih uslugama i proizvodima koje im pruža, odnosno ne pruža, tzv. demokratska država. Transparentnost treba da doprinosi učešću i participaciji svih  članova društva, zatim efikasnosti države u cjelini, i njenih organa. Transparentnost to i čini kada se upotrebljava u pravom smislu te riječi, te kada se poštuju zahtjevi građana, odnosno zahtjevi za informacijama. Transparentnost, također, doprinosi društvenoj odgovornosti, te podsticanju na slobodu pristupa informacijama. Javnost, odnosno  građani imaju pravo da smatraju vladom, njene djelatnike i druge institucije odgovornim za postupke koji se čine i sve odluke koje se donose u njihovo ime. Da bi se to pravo moglo ostvariti, potrebna nam
je i neophodna sloboda pristupa informacijama, odnosno zakon o
slobodi pristupa informacijama.
Činjenica je da se mnoge institucije uopšte ne obaziru na taj zakon, te ga zanemaruju i ne obraćaju pažnju, smatrajući da oni predstavljaju zakon, te da ne trebaju nikome „polagati račun“ o svojim djelima, a nisu svjesni da zakon jedne države predstavlja njen narod, njeno stanovništvo.

Zdravo svijete!

Dobrodošli Moj blog. Ovo je vaš prvi post. Ovaj tekst možete urediti ili obrisati, možete početi sa pisanjem bloga!